(Grobovi Pave i Ahmet-paše)
PJESMA O LJUBAVI AHMED-PAŠE VRANEŠEVIĆA I PAVE KNEZA MILIKIĆA
Ahmed-paša, ponos carevine
Zaželje se zavičaja svoga
Prelijepe Vraneške doline
Đe je doba proveo đetinje.
Zagleda se u mlađanu Pavu
Zaboravi na vojne i slavu
Zareče se „Časnog mi Kurana
Voljeću te do sudnjega dana“.
Junak pašu srca plemenita
Zavoljela Pava ponosita
„Ahmed-pašo, krsta mi svetoga
Vjerna ljuba biću ti do groba“.
Cvjetali im đuli i zumbuli
Budili ih sojke i bulbuli
U noćima mlade mjesečine
Pjevao joj sevdalinke divne.
Pavi suza kanu iznenada
„Moj Ahmede, umrijeću mlada
Sudbina se ne može izbjeći
Poljubi me za rastanak vječni“.
Leži Pava ko vila da spava
S mrtvom dragom paša razgovara:
„Moja Pavo i srećo i tugo
Ni ja neću poživjeti dugo.
Mila ljubo, moj tužni usude
Nek mi mezar pored tvoga bude
Bez tebe mi dunjaluka nema
Za ahiret i ja sam ti spreman“.
„Ko za dušu tvoju se pomoli
Nek Očenaš tiho izgovori
Mojoj duši ko želi smiraja
Nek Fatihu izuči do kraja.“
Zuvdija HODŽIĆ